Mitovi proteinskih dijeta

Kako zdravo smršati ili kako nabaciti mišićnu masu su saveti, a čini nam se ponekad i naredbe kojima smo svakodnevno bombardovani. Kada pokušamo da saznamo odgovor, uvek dobijemo manje-više isto – proteini. Zbog čega su nam proteini bitni? Naime, proteini odnosno belančevine predstavljaju najvažniji gradivni element u našem organizmu. Pomažu nam u izgradnji, rastu i regeneraciji određenog tkiva i napravljeni su od esencijalnih aminokiselina koje su neophodne za život. Međutim, problem se javlja kako da znamo da smo uneli proteina onoliko koliko nam je potrebno da bismo postigli svoj cilj i održali svoje telo zdravim.

Imajte na umu da postoji jedan opšti način određivanja potrebnog unosa proteina za prosečnu zdravu osobu, a to je oko 0,9 grаmа proteina po kilogramu težine svaki dan. To je ujedno i jedan od mnogobrojnih mitova o proteinskoj ishrani – kolika je potrebna dnevna uneta količina.

Osnovi proteinske dijete

Osnov proteinske dijete su namirnice bogate proteinima, a izuzetno siromašne ugljenohidratima i zasniva se na pretpostavci da su za održavanje zdravlja krucijalni proteini. Proteini se sastoje od lanaca aminokiselina. Postoji ukupno 22 aminokiseline koje mogu stvoriti protein, a 8 od 22 aminokiseline mogu se uneti samo kroz proteinsku dijetu. Aminokiseline su nam izuzetno bitne za sve važne telesne funkcije, za izgradnju kose, noktiju, kože i unutrašnjih organa te treba izbegavati dijete koje ograničavaju dnevni unos aminokiselina. Takođe, obnova tkiva i mišića zavisi od proteina i potrebni su im aminokiseline. Ishrana bogata proteinima pomaže boljem prenosu kiseonika i hranjivih materija kroz naš organizam do svih ćelija. Osim toga, takva ishrana pomaže održavanju proizvodnje antitela koja nas štite od raznih bolesti i toksina i tako jačamo sopstveni imuni sistem. Više o samim proteinima i u kojoj hrani ih najviše ima možete videti na ovom linku.

Izvori proteinske dijete

Kako predstavljaju osnovu svega živog na Zemlji, proteini se manje-više mogu naći svuda osim u industrijski obrađenom šećeru i masti. Ishrana predstavlja jedini način unosa proteina za čoveka. Zbog toga treba paziti ne samo na unos proteina već i na njegov izvor. Izvori proteina se mogu podeliti u dve grupe: biljne i životinjske, a unos zavisi od životne dobi i da li se bavimo fizičkom aktivnošću ili ne. Proteini životinjskog porekla se mogu naći u mesu, ribi, mleku , jogurtu, jajima i siru. Loša strana prekomernog unosa proteina životinjskog porekla je što može negativno uticati na zdravlje (pojava bolesti srca, moždanog udara, osteoporoze, povišenog holesterola i pritiska itd.).

S druge strane, proteini biljnog porekla se mogu naći u mahunarkama, žitaricama, pasulju, sočivu, pšenici, pirinču, kukuruzu, ječmu, zobi, raži i soja. Prednost biljnih proteina u odnosu na životinjske je ta što oni predstavljaju čiste proteine. Zbog svog čistog oblika i praktično nepostojanja masti, biljni proteini tako utiču na smanjenje nivoa lošeg holesterola i povišenje dobrog holesterola te na sprečavanje stvaranja masnih naslaga na zidovima arterija koje inače mogu uzrokovati začepljenja i otvrdnuća, a time i srčane i moždane bolesti. Unosom proteina iz biljaka možete smanjiti i probleme s kamenom u bubegu. U svakom slučaju, dijeta bogata biljnim proteinima je zdravija varijanta proteinske dijete. Takođe, treba imate na umu da meso koje kupujemo često je prezasićeno dodatim šećerima, aditivima i zasićenim masnoćama korisnim u konzerviranju mesa, ali ne i u održavanju zdravlju. Zbog toga, korišćenjem biljnih proteina u zamenu za životinjske proteine, ne samo što ćemo izbeći eventualne zdravstvene probleme, već ćemo uspeti u održavanju željene linije i zdrave telesne težine.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *