Izazovi rada u prevodilačkim agencijama

Mnogi bi sada sigurno rekli da nema tu mnogo izazova, da jednostavno neko ko piznaje dobro jedan jezik, te jezik na koji se prevodi, pročita svoj tekst i uradi to kao i svaki radnik svoj zadatak u okviru profesije kojom se bavi. Međutim, svaka profesija ima svoje izazove i zanimljivosti, a čini se da je rad u prevodilačkim agencijama ipak izazovniji nego što smo mislili, od samog dobijanja određenog zadatka, pa sve do njegovog konačnog završetka.

Najpre, prevodilačke agencije neretko imaju samo jednu, određenu oblast kojom se bave. Najčešće se odvajaju one koje se bave neknjiževnim, od onih koje se bave književnim tekstovima i spisima, kao dvema gurpama koje predstavljaju najveće razlike u samom napisanom i njegovom smislu. U čemu su izazovi jednog, a u čemu izazovi drugog, u stvari otkrivaju izazove rada u prevodilačkoj agenciji.

Neknjiževni tekstovi

Najčešće se potrebno da se uradi bukvalan, doslovan prevod sa jednog jezika na drugi, kako bi se svakom rečenicom reklo isto kako na izvornom, tako i na prvodnom prevodu. Međutim, to podrazumeva u samom početku odlično poznavanje same tematike kojom se tekst bavi, dok se savršeno poznavanje oba jezika nikada ne dovodi u pitanje. Ukoliko se radi o nekom pravnom spisu, dokumentu koji je potrebno prevesti za različite pravne potrebe, potrebno je veoma dobro poznavati sve te pravne termine, potrebe koje neka institucija ima, te samog prava kao nauke. Isto važi i za bilo koju drugu vrstu teksta, kao što su možda neki naučni radovi iz drugih nauka, nekih medicinskih spisa, i tako dalje. Nakon toga, posebno je potrebno da se obrati pažnja na upotrebnu vrednost teksta i njegovu namenu, te da se sve to u originalu prenese i u prevodnu varijantu. Sve to podrazumeva veliki napor, veliki trud, posvećenost, a to su svakako jedni od izazova rada u prevodilackim agencijama.

Književni tekstovi

Za razliku od neknjiževnih, određene prevodilačke agencije koje se bave prevođenjem književnih tekstova, nebitno da li su oni napisani u prozi ili poezij, nemaju potrebu niti zadatak da ih prevedu doslovno ili bukvalno, jer je književno delo samo po sebi karakteristično po brojnim metaforama i prenesenim značenjima, koja je veoma teško dočarati u nekom drugom jeziku. Zbog toga se ogromna pažnja u ovakvim prevodilačkim agencijama posvećuje poznavanje određene književnosti, njenih osnovnih smerova kretanja i načina na koje se ispoljavaju i onoga za šta se bore, da bi baš tako moglo da se prenese i kada postane delo prevodne književnosti. Prevodioci koji rade u ovakvim prevodilačkim agnecijama najveću pažnju obraćaju na kontekst cele priče, na ono skriveno značenje koje delo ima u svom originalnom obliku, na sve one utiske i doživljaje koje može i treba da ostavi na čitaoce, te da se sve to približi u najvećoj mogućoj meri na čitaoca koji delo ne čita u njegovom originalnom, već prevodnom obliku.

U stvari, ovo su samo početni zadaci i izazovi koji su deo posla svake prevodilačke agencije, budući da se svaka od prevodilackih agencija razlikuje u odnosu na to kakvim prevodima se bavi, koja je oblast neke nauke ili cela nauka njena sfera poslovanja, a samim tim, stvaraju se i svi oni izazovi koji čine da ovaj posao bude jako dinamičan i primamljiv, iako na prvi pogled može da se učini da toga nema u velikoj meri.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *