Saveti za treće doba i bezbednu starost

Ma koliko bio svestan svega onoga što starenje sa sobom nosi i ma koliko se postepeno s godinama mirio sa očitim pokazateljima onoga što piše u njegovoj krštenici, retko koji čovek je u potpunosti pripremljen da se adekvatno nosi sa starenjem, pre svega kao biološkom kategorijom.

I sve dok bez većih problema može da funkcioniše i da svakodnevne životne aktivnosti obavlja na sopstvenim nogama, može se reći da živi bez nekih većih problema i bez prevelike potrebe za celodnevnom i potpunom tuđom brigom i negom.

Starost može biti jako lepa, ukoliko je čovek te sreće da mu zdravlje nije isuviše narušeno, ako je u mladosti izbegao zamke raskalašnog i neurednog života koje dodatno narušavaju zdravlje, ako nije podlegao porocima tipa duvan i alkohol, ako se zdravo hranio i nije preterivao u jelu, ukoliko je vodio računa o bioritmu i poštovao potrebu organizma za snom tokom noći.

 

Lagane vežbe za ostarele kosti

 

Ali, oboli, onemoća, izdaju noge, ruke i ostali organi čak i mnoge od onih koji su se besprekorno starali o svom zdravlju, a kako neće one koji su sami zapostavljali sopstveno zdravlje ili su ih težak život, naporan rad u još težim uslovima, oskudica, siromaštvo, loša ishrana, stresovi, život u nezdravoj sredini ili lošoj porodičnoj atmosferi učinili podložnim svakojakim oboljenjima.

 

Lekovi su tu, naravno, da pripomognu “krpljenju” narušenog zdravlja i opstanku – ko je još video osobu u zrelom dobu koja može da funkcioniše bez bar šake lekova dnevno; malo bar kretanja i lagane fizičke vežbe prilagođene starosnom dobu i zdravstvenom stanju svakog pojedinačno mogu donekle da ublaže tegobe vezane za oboljenje kostiju, uzrokovane dugim životom, osteoporozom, smanjenom fizičkom aktivnošću i tim brdom lekova; deca, unuci, praunuci i ostala rodbina i prijatelji su tu da unesu malo radosti i vedrine, pa i optimizma u, mnogim starim ljudima dosadnu svakodnevicu, a ponekad se angažuje i stručna pomoć psihologa ili psihijatra za ublažavanje tegoba vezanih za anksioznost, depresiju, demenciju, meteoropariju

 

Kada sve to postane nedovoljno, nužno se angažuju pojedinci ili pak institucije koje su koncipirane tako da pružaju raznovrsne usluge u vidu pomoći starim i onemoćalim licima i njihovim porodicama. Ponekad je u pitanju samo lekarska briga (bilo kod urgentnih stanja, bilo kao redovna zdravstvena briga) i sestrinska nega (davanje injekcija, previjanje…), a nekada je nužno da se angažuju i gerontodomaćice čiji je zadatak da pomognu starom članu porodice oko svakodnevnih aktivnosti: obavljanja umivanja i lične higijene, ishrane i nabavke i pripremanja hrane, uzimanja lekova na vreme, održavanja prostora u kojem stari čovek boravi, lagane šetnje po stanu ili dvorištu. A nekada se obim usluga proširuje i na vođenje lekaru, uzimanje rezultata i analiza, odnošenje tih rezultata lekaru opšte prakse, ukoliko je potrebno prepisivanje lekova ili davanje uputa za doktore specijaliste.

Odlazak u ambulatnu, dom zdravlja ili na specijalizovane klinike, za staru osobu čije je kretanje otežano do nivoa da jedva bez tuđe pomoći može otići i do toaleta ili načiniti samo nekoliko koraka, može da bude i vrlo traumatičan. Taksi vozilo ili porodični automobil mogu biti neprikladni za ulazak i izlazak pacijenta, ma koliko se porodica trudila oko njega, a često on nije u stanju ni da sedi u njemu, čak i da uspe da se nekako smesti.

 

Transport pacijenata sanitetom i izbegavanje trauma

 

Nije suvišno, stoga, podsetiti na činjenicu da postoje institucije koje se bave pružanjem i ovih usluga: transportovanjem pacijenata sanitetom do željene lokacije, bilo da je u pitanju ambulanta, bilo bolnica ili klinički centar. U vozilima specijalizovanim za prevoz pacijenta se, tako, mogu izbeći traume skopčane s njegovim transportovanjem u neadekvatnim uslovima, koje, osim što su fizički neprijatne za njega, mogu uzrokovati i psihičke probleme kod onih osoba koje su ionako pritisnute osećanjem bespomoćnosti i pitanjima tipa “zašto sve ovo mora da podnosim”.

I da se vratimo priči s početka ovog teksta. Sve to, teoretski posmatrano, znamo skoro svi. Ona narodna “pitaće te starost gde ti je bila mladost” odnosi se na sve aspekte jednog života, počevši od brige o sopstvenom zdravlju pa sve do brige, tokom čitave te “mladosti” i o tome kako će i šta će kada starost zakuca na vrata.

Živimo u jako stresnim vremenima. Opterećeni smo neizvesnošću, nestabilnošću, nesigurni smo, nemamo tačku oslonca ponekad. Jedemo… ma koliko čitali i slušali o pesticidima, aditivima i ostalim zagađivačima namirnica, nikada ne možemo pouzdano znati koliko zatrovanu hranu, guše nas i zagađene reke, i vazduh i zemljište i mora i šume, koje bi trebalo da budu izvor zdravlja. Podležemo reklamama koje nam nameću prerađevine… ko zna čega, čipseve i preslatka gazirana pića obogaćena ko zna kakvim pojačavačima ukusa koje nas nagone na još i još… i još… Čak ni zabrana pušenja na javnim mestima mnoge nije odvikla od cigareta, čak i po cenu da se smrzavaju do prehlađivanja, samo da bi tokom onih pet minuta pauze povukli nekoliko dimova na minus ko zna koliko stepeni. Osim u telo, i na telo nanosimo gomilu štetnih sastojaka u vidu svakojakih krema, mirisa, gelova, boja, potamnjivača i prosvetljivača. Malo se krećemo. Sedimo za kompjuterom uz televizor. Zračimo se i zrače nas. Hranu pečemo u aluminijumskoj foliji, na ćumuru, pržimo na rafinisanom ulju… I tako bismo mogli da nabrajamo dok ne svane.

A onda, kada krenemo da se suočavamo s dijagnozama, počinjemo da vodimo računa o tome i šta jedemo i šta pijemo i koliko se krećemo. Pa držimo dijetu, bilo da smršamo, bilo da smanjimo holesterol i trigliceride, pojačamo krv, bilo da se ugojimo.

Sve u stilu, živiš, radiš, ponedeljak – petak, ponedeljak – petak… sve dok ne dođe prva subota.

Možda je baš ovo onaj dan kada bi trebalo da se zamislite nad svojim zdravljem.

Kako vam u starosti ne bi bila potrebna pomagala bilo koje vrste.

Ako već nije kasno.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *