Hipotonus – mlitavost mišića kao dijagnoza

Hipotonus ili hipotonija defininiše se kao smanjen mišićni tonus. Može biti genetska ili urođena odnosno prisutna pri rođenju. Hipotonija nije isto što i slabost mišića ali ova dva stanja mogu biti povezana odnosno mogu se javiti istovremeno.

Hipotonus se obično otkriva pri rođenju zbog čega se još naziva sindrom „mlitave bebe“. Ovakva beba ne može da drži kolena i laktove u savijenom položaju, odnosno ruke i noge vise sa strane a kontrola glave je mala ili nikakva. Mlitavost mišića utiče i na njihovu snagu,  motorni nervni sistem i moždanu funkciju.

Hipotonija pri rođenju može biti posledica neke povrede, prevremenog rođenja, rizičnih trudnoća, ali i faktora životne sredine. U nekim slučajevima hipotonus je povezan sa drugim teškim stanjima kao što je Daunov sindrom, Distrofija mišića, Cerebralna paraliza i drugo.

Pored mlitavosti mišića, drugi simptomi hipotonije koji se uočavaju na rođenju su poteškoće deteta sa disanjem, a kasnije i sa govorom, labavost ligamenata i zglobova, kao i loši refleksi. Ovakva deca kasne u razvoju motoričkih veština kao što je puzanje i hvatanje.

Ponekad se hipotonus uočava u kasnijem periodu razvoja deteta. Ovakvo dete deluje kao slabo, snaga i izdržljivost su mu smanjeni, refleksi loši, slabije govori i izražava svoju nameru, držanje je poremećeno a hiperfleksibilnost izražena.

Dijagnoza i lečenje hipotonusa

Hipotonus se dijagnosticira na osnovu neurološkog pregleda koji podrazumeva procenu motoričkih i senzornih veština pacijenta, njegovog mentalnog stanja, funkcionisanja nerava i refleksnog statusa. Dijagnoza se potvrđuje testiranjem koje uključuje MR i CT skeniranje, elektromiografiju i genetiku.

MR (magnetna rezonanca) i CT (kompjuterizovana tomografija) ispituju promene u građi i strukturi mozga, dok elektromiografija (EMG) ispituje funkcije perifernog nervnog sistema odnosno kičmenih nerava, perifernih živaca i mišića.

Prilikom dijagnosticiranja uzima se u obzir i medicinska istorija porodice, te se po potrebi rade i genetski testovi za identifikaciju bilo koje genetske abnormalnosti koja može biti odgovorna za simptome hipotonije.

Kada se postavi dijagnoza, prvo se leči osnovno stanje a nakon toga slede tretmani za ublažavanje simptoma i pružanje podrške kroz fizičke, radne i govorno-jezičke terapije, uključujući i programe senzorne stimulacije. Na žalost, hipotonija može biti doživotno stanje, a u nekim slučajevima tonus mišića se može značajno poboljšati.

Kada su u pitanju bebe rođena sa hipotonijom, mogu se javiti problemi sa jelom odnosno gutanjem. Ovakva stanja se u startu mogu rešavati hranjenjem na cevčicu koja se stavlja u nos ili direktno u stomak bebe. Na ovaj način obezbeđuje se da dete dobija se hranjive materije koje su mu potrebne.

Prognoze u lečenju u velikoj meri zavise od osnovne dijagnoze. Većina beba koje imaju dijagnozu hipotonije vremenom poboljšavaju svoj mišićni tonus. Međutim, ukoliko je dijagnoza povezana sa nekim genetskim stanjem, moguće je da se simptomi hipotonije pogoršaju.

Ono što roditelji mogu da učine je da redovno vežbaju sa bebom, posećuju fizikalne i govorne terapije, odnosno odgovorno i temeljno poštuju sve preporuke lekara koje se tiču brige i ophođenja prema detetu prilikom redovnih aktivnosti.

Bebe i mala deca kojima je dijagnostikovan hipotonus su delikatnije i nežnije od druge dece. Roditelji moraju voditi računa kako ih podižu i presvlače. Ukoliko se beba sa hipotonusom podigne tako što joj se stave ruke ispod pazuha, treba voditi računa da ne isklizne iz ruku jer ona ispod pazuha nema otpor mišića.

Hipotonus se ne može izbeći ako je simptom genetskog stanja ali roditelji koji planiraju proširenje porodice mogu uraditi genetska testiranja kako bi razumeli eventualne rizike trudnoće.

Obzirom da hipotonus može biti posledica prevremenog rođenja ili rizične trudnoće, ako ste trudni ili imate nameru da zatrudnite, možete preuzeti korake da sprečite prevremeno rođenje deteta time što ćete poštovati sve preporuke lekara u vezi održavanja trudnoće, preporučenim aktivnostima, ishrani, brigi o sebi i lečenju osnovnih zdravstvenih stanja koja mogu uticati na ishod trudnoće.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *