Aktivna i pasivna bezbednost saobraćaja

Aktivnu bezbednost puta čine karakteristike i stanje elemenata puta koji obezbeđuju adekvatne uslove za vožnju gde nema nezgoda koje su uzrokovane upravo gore pomenutim karakteristikama i stanjima elemenata puta.

Na koji način se obezbeđuje aktivna bezbednost puta?

Postoje određeni zahtevi koji obezbeđuju aktivnu bezbednost puta. Auto škola Pavlin veoma detaljno i pristupa teoretskom i praktičnoom delu koji se odnosi na bezbednost saobraćaja prilikom obuke vozača. Na sledeće načine se obezbeđuje aktivna bezbednost na putu:

  1. nagib puta i vozno dinamičke karakteristike vozila i saobraćajni tok budu usklađeni;
  2. dozvoljena brzina i karakteristike vozila budu usklađene sa geometrijskim elementima krivina;
  3.  preglednost puta u pravcu i krivini bude dovoljna. Poprečni i podužni nagib kolovoza takođe treba da budu usklađeni;
  4. širina kolovoza bude takva da dozvoljava računske brzine koje su dozvoljene;
  5. adekvatna širina bočnih i zaštitinih površina namenjenih za zaustavljenje vozila;
  6. prijanjne na suvom i mokrom kolovoznom zastoru bude dobro i adekvatno;
  7. pokrivač bankina zahvaljujući kome vozilo može da skreće kako bi izbeglo potencijalni sudar ili da se zaustavi zbog kvara bude pouzdan;
  8. konfliktne zone na mestima gde dolazi do ukršanja u ulivanja u saobraćajne tokove budu uklonjene;
  9. autobuska stajališta i drugi servisni objekti van kolovoza budu izgrađene sa prustupnim i servisnim prilazima koji su odgovarajući.

Jedan od važnijih zahteva podrazumeva da se vozačima pružaju odgovarajuće informacije. To se pre svega odnosi na obaveštavanje o:

  1. saograćajnim signalizacijama,
  2. objektima koji se nalaze u bezbednosoj zoni pored puta;

Primena “optičnog vođenja” kojim se vozač informiše o svim objektima na putu , njihovom servisnom sadržaju kao i načinu kako da pristupi a da ne izazove ometanje u saobraćaju  predstavlja još jedan važan zahtev koji doprinosi aktivnoj bezbednosti puta.

U neophodne zahteve koji utiču na aktivnu bezbednost puta spada i vidljivost bez zasplepljivanja i dobra noćna orijentacija. Potom treba ukloniti sve elemente koji bi na bilo koji način primoravaju vozača da menja režim svoje vožnje ili putanju kretanja (to može da se desi ukoliko se naiđe na nepravilno izgrađene ograde, kolovoze koji su uski ili pak usled određenih ispupčenja na putu), treba poravnati kolovoze kako vozilo ne bi iznenada moralo da menja pravac. Svaki pešački prelaz, petlja i opasna raskrsnica treba biti dobro osvetljena. Treba primenjivati horizontalnu i vertikalnu signalizaciju, koristiti opremu i uređaje za upravljanje i regulisati saobraćaj i kontrolu kretanja vozila.

Pasivna bezbednost puta

Kada krežemo pasivna bezbednost puta onda mislimo na sve one elemente i opremu puta koji pomažu da se umanje i ublaže posledice nastale usled nezgoda na putu, kao što je recimo šteta na vozilu ili pak stradanje lica.

U te elemente spadaju bočne kosine puta čija je uloga da obezbede siguran silazak i zaustavljanje vozila u slučaju saobraćajne nezgode i čvrste, nepokretne prepreke koje se postavljaju pored puta kako bi vozilo udarilo njih i naj način izbeglo sletanje sa kolovoza.

U elemente koji doprinose pasivnoj bezbednosti puta spadaju i stručno projektovane i kvalitetno izvedene zaštitne ograde. Njihova uloga je da apsorbuju kinetičku energiju prilikom udara vozila.

Još jedan deo pasivne bezbednosti puta čine i koncept samoobjašnjavajućih puteva . Šta to tačno podrazumeva? Obeležja puta su ta koja definišu i objašnjavaju očekivanja u samom projektovanju i održavanju  ali eksploataciji puta. Koncept opraštajućih puteva takođe spada u ovu vrstu bezbednosti puteva. Ovaj koncept se odnosi na blage nasipe gde su rastinja pored puta niska, na posebne trake koje služe kao prihvat vozila koji silaze sa puta.

Pročitajte još zanimljivih i korisnih tekstova u kategoriji auto-moto i ostanitie informisani.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *